Ukoliko bi netko trebao vršiti službu kumstva kod krštenja i/ili potvrde potrebno je da se ta osoba javi svome župniku župe gdje pripada kako bi dobio/la posvjedočenje. Kum/a treba u župni ured doći osobno te sa sobom ponijeti osobnu iskaznicu. Ukoliko osoba nema u župi prebivališta i/ili boravišta primljeni sakrament krštenja i/ili potvrde, potrebno se javiti župi primanja sakramenta krštenja i/ili potvrde da se izda potvrdnica o primljenim sakramentima te je nju potrebno donijeti u župu prebivališta/boravišta za izdavanje posvjedočenja.
Kan. 872 - Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vrši s njim povezane obveze.
Kan. 873 - Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma.
Kan. 874 - § 1. Da bi se kumu dopustilo preuzeti služba kuma, potrebno je:
1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
5. da nije otac ili majka krštenika.
§ 2. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok krštenja, i to jedino zajedno s katoličkim kumom.
S obzirom na kan. 874, § 1, br. 3, prof. dr. M. Berljak ističe kako
„ne mogu biti kumovi oni koji su sklopili samo građansku ženidbu (...) ili oni koji su se rastali pa ponovno građanski vjenčali ili žive zajedno, pa makar imali i namjeru da će se uskoro vjenčati. Pri tom se ne radi o kazni mjerodavne crkvene vlasti, a još manje o ćudorednom sudu o spomenutim osobama koje ne mogu biti kum ili kuma.“
Uz to vrijedi ovdje i napomenuti da nije samo ženidbeno pitanje ono oko kojeg bi se koncentrirao ovaj propis, već ne mogu kumovati ni oni
„koji nisu primili sakrament potvrde, makar i sklopili valjanu ženidbu. Ne mogu kumovati agnostici, nevjernici, oni koji javno, notorno pripadaju ili šire materijalističke i bezbožničke ideologije, oni koji javno i notorno čine nemoralne aktivnosti ili javno militantno djeluju u političkim strankama ili pokretima koji nisu u skladu s katoličkim ćudoređem, koji se bave magijom, koji pripadaju društvima koja rovare protiv Crkve (npr. masoni), koji pripada kriminalnim grupama.“
Tko može biti kum?
Osoba koja je navršila šesnaest godina života, katolik je, krštena i potvrđena te provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom. Osoba koja živi u vanbračnoj zajednici, samo civilnom braku ili na neki drugi način ne živi svoju vjeru ne može biti kum. Potrebno je na vrijeme se informirati o ovim uvjetima kako bi izbjegli neugodnosti u zadnji čas. Za nejasnoće, slobodno konzultirati Kan. 874.
Kumstvo kod sakramenta ženidbe?
Kod sakramenta ženidbe ne radi se o službi kumstva, nego o svjedocima. Svjedok ne mora biti katolik. Svjedoku na vjenčanju nije potrebno posvjedočenje.
Kojoj župi pripadam ako živim i radim u inozemstvu?
Ukoliko osoba boravi više mjeseci u inozemstvu i tamo radi, tada joj je vlastita župa ili nadležna Hrvatska katolička misija prema području prebivališta i/ili boravišta u inozemstvu. Osoba se tamo treba javiti, kako bi dobila valjano posvjedočenje.